Sumrine težnje vise o koncu. Halilova prisutnost, iako izgovara riječi pomirenja, unosi nemir. On je podsjetnik na sve ono što je pokušala zakopati pod slojeve tišine, svakodnevice i privida normalnosti. Nuh i Melek osjećaju to pod kožom – neizrečenu, ali duboko usađenu slutnju da bi sve moglo krenuti krivim putem. Kao da se tlo pod njima lagano pomiče, najavljujući nešto što nitko ne želi izgovoriti naglas. Sumrine kćeri, nesvjesne tereta kojeg sa sobom nose, dovele su je pred lice njezinog najdubljeg straha – Halila.
Povezane objave
Add A Comment