Dživan, slomljen do srži, iznutra raskomadan osjećajem nemoći i gorkog razočaranja, polako se povlači iz svijeta koji ga sve više guši.
Sve oko njega postaje sivo, neprijateljsko, bez topline i nade, svijet koji mu sada izgleda kao nepovratno izgubljen prostor prepun laži i izdaja. Njegov bijeg vodi ga na odlagalište otpada, mjesto gdje završavaju svi oni neželjeni predmeti, gdje tišina para zrak poput oštrice, a jedini svjedoci njegove boli su zahrđale olupine i raspadnuti ostaci prošlih života.