Handan osjeća da se nešto događa.
Emel je već ranije nagovijestila da zna za Yektu, i da je istina o Doğinom porijeklu njezino najjače oružje. Iako joj još nije sve jasno, Handan shvaća da je ono što je godinama bilo čuvano iza zidova šutnje sada na rubu da izađe na površinu. Emel koristi situaciju. Ona nije ni šokirana ni iznenađena. Zapravo, zadovoljna je. Zna da istina neće samo uzdrmati Mehmeta, već i uništiti povjerenje između njega i Doğe. Njezin cilj nije samo razotkrivanje, već razaranje. Ona zna da jednom kad Doğa sazna da Mehmet nije njezin biološki otac, više ništa neće biti kao prije. Yekta, nije dobio priznanje, ali nije ni otišao praznih ruku. Njegova pojava, pitanje koje je postavio, tišina koja je uslijedila – sve je to dovoljno da pokrene sumnju kod Doğe. Ona počinje ispitivati, ali Handan još uvijek ne zna kako da joj kaže istinu. Zna da će istina slomiti djevojku kojoj je život bio niz lažnih uvjerenja.