Mehmet isprva pokušava djelovati racionalno, ali mu nije lako sakriti emocionalni udarac koji prima. Tijekom razgovora s Yektom gubi kontrolu, jer postaje jasno da Yekta koristi situaciju ne samo da potvrdi vlastito očinstvo, već da ponizi Mehmeta na svakom koraku. Njegove rečenice nisu upućene samo iz bijesa ili frustracije, već iz dubokog uvjerenja da je on taj koji ima pravo određivati pravila, jer je biološki otac. Ponovno se vraća na argument krvi i genetike, pokušavajući dokazati da Mehmeta ništa ne veže za Doğu osim navike i iluzije.
Povezane objave
Add A Comment