Emel, navikla da vodi bitke iza zatvorenih vrata, pokušava upravljati sinovim obećanjima.
Ayše napokon za službeni zapisnik priznaje ono što je srce već mjesecima tiho govorilo: bježala je, uhvaćena u toksični vrtlog iz kojeg nije vidjela izlaz. Kobne večeri nije je gurnula ničija ruka; izbavljenje je potražila u skoku. To priznanje nije oslobađalo Ferita od odgovornosti za psihički stisak u kojem je držao Ayše, ali je smaknulo teret namjernog ubojstva. Čınar je netko tko spašava, iako su ga dugo pokušali pretvoriti u suprotno.